fbpx

U okviru obilježavanja 85 godina Banskog dvora u čijoj produkciji se dešava niz književnih večeri, u organizaciji udruženja za promociju i popularizaciju književnosti ”Imperativ” sinoć su svoja nova književna ostvarenja banjalučkoj publici predstavila dva najpopularnija autora iz regiona, Marko Tomaš i Bekim Sejranović. 

Piše: Zorana Stojičić

Fragmenti iz Sejranovićevog novog romana ” Dnevnik jednog nomada” i Tomaševe nove zbirke poezije ”Regata papirnih brodova” koji su čitani publici nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Autori su naizmjenično predstavili jedan drugog uvodeći slušaoce u opus njihovog stvaralaštva.

Podrži eTrafiku

Marka rođenog u Ljubljani, a Bekima u Brčkom, vezuje ne samo ljubav prema pisanoj riječi već i dugogodišnje prijateljstvo. Često su mijenjali mjesta boravka ali uvijek ostavši vezani, Marko za Neretvu a Bekim za Savu, koje su kako navode veliki izvor njihove inspiracije i njihov smiraj.

„Nekako najveće ideje kojima čovjek razbija glavu od svog postojanja jesu ideje – ljubavi, slobode i Boga, kojima ja u ovome što radim pokušavam pristupiti na različite načine, pokušavam im vratiti dostojanstvo i vratiti ih u književnost jer se one već jako dugo smatraju trivijalnim”, rekao je Tomaš.

Marko stavlja akcenat na očuvanje navedenih fundamentalnih ideja jer su one ujedno očuvanje same čovjekove slobode u svijetu koji ga pokušava ograničiti. Smatra da je popularna kultura nedavno dobila određeni legitimitet a žanrovski se fokusira na šlager. Marko piše o smradu revolucije Visockog i ratu. Piše o tome kako voli, o pticama, slobodi, tangu, ljubavi i zločinima.

“Dnevnik jednog nomada” istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćerku jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istovremeno djeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti… Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na ‘našem’ i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita. Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih.

Napiši komentar