Garage 78: Čista ljubav i entuzijazam

1

Glavni problem svakog zaljubljenika u automobile u našoj zemlji i šire, na bilo koji način i bilo koje vrste, je nedostatak sredstava, ali još važnije, podrške. Grupa entuzijasta iz Banjaluke, odlučila je da se udruži kako bi prevazišla ove prepreke.

Piše: Nikola Zgonjanin

Garage 78, možda ne pod ovim nazivom, rodila se kako kaže Milutin Kužet, predsjednik ovog udruženja, još prije više od 10 godina u krugu prijatelja sa istom strašću. Godinama planiranja, odgađanja, ideja i ciljevi su rasli. Napokon, prije godinu i po’ dana, ugledala je svjetlost dana u mehaničarskoj radnji, u jednom od banjalučkih naselja.

„Ideja za osnivanje kluba proteže se najmanje od 2004. godine, kada je prvi put zamišljen jedan autoklub. Tada smo nas mislili da će nas nekoliko to moći iznijeti. Prije neke dvije godine smo odlučili da ćemo ići u realizaciju. Članove nismo tražili, ljudi sa istom ljubavlju su se nekako sami pojavljivali“, počeo je Milutin priču za eTrafiku.

Dodaje da je sve počelo sa pet ili šest momaka koji su odlučili da se u to definitivno upuštaju nakon godina planiranja. Većina momaka u klubu su , prema njegovim riječima, fatalno zaljubljeni u sve na četiri točka, bez želje ili volje za drugim hobijem. Iako među članovima kluba ima mnogih zanimanja – bankara, informatičara do arhitekata, on ističe da je svima automobilizam u krvi do te mjere, da se to jako teško može opisati. Počelo je sa okupljanjima i radim na sopstvenim automobilima.

„Prvenstveno radimo ovo jer to volimo, a kad smo vidjeli da to može da ode malo dalje, zašto da ne“, kaže on.

Koliko im je svaki detalj važan i da se sve gleda „do zadnjeg šarafa“ dokazuje i činjenica da su samo ime dugo i pomno birali kao detalj koji bi na prvu kazao mnogo o samom klubu. Ime je, kaže moralo biti internacionalno, kako bi se uklopilo u njihove dugoročne aspiracije.

„Ime za klub smo mjesecima tražili i pošto smo vi perfekcionisti i volimo da je svaka stvar savršeno izvedena, dugo se nismo mogli dogovoriti koje bismo ime dali klubu. Imali smo glasanja i preko 30 prijedloga, da bi se na kraju odlučili za Garage 78. Garage, odnosno garaža na neki univerzalan način predstavlja ono čime se bavimo, a 78 smo dodali kao blagu asocijaciju na grad Banjaluku, odnosno poštanski broj“, ističe Milutin.

„U neko dogledno vrijeme željeli bismo da natupamo na nivou bivše Jugoslavije, Balkana a zašto ne i šire. Poprilično mo sigurni u sebe i znamo da ono čime želimo da se bavimo i ta količina ljubavi koju imamo može iznijeti takav posao“, nastavlja tako priču o daljim planovima.

U cilju promovisanja, klub je i dobio svoju maskotu i to u vidu Alfe Romeo 33, koju su članovi svojim sredstvima i radom modifikovali. Automobil je zatim dobio i tretman banjalučkog grafiti i tattoo umjetnika Mateja.

Poznavaoci svijeta automobilizma znaju da su klubovi uglavnom usko orijentisani na jednu vrstu automobila, odnosno jednu disciplinu. Upravo tu leži suštinska razlika između Garaže i ostalih klubova u Banjaluci, ali i šire. Dodaje, za njih bitna je isključivo količina ljubavi prema autima. Ne prave razliku između marke, tipa ili vrste autosporta koju neko preferira. Kao bitno ističe da su tako i neki od članova trenutno bez auta. Kužet objašnjava kako je „najvažniji jedan vid bratstva koji ovde vlada, svi su tu jedni za druge, a sujeta i ljubomora su riječi koje u klubu apsolutno ne postoje“.


„Ono što je posebno za nas je to što mi težimo ka nečemu što i nije toliko zastupljeno, a to je težnja ka nekoj old school priči. Odnosno, bavimo se oldtajmerima, jangtajmerima i svim klasičnim automobilima, sportskim, posebnim, rijetkim, ograničenim serijama i uopšte nismo ograničeni na marku ili tip vozila. Mi prosto volimo sve što ima četiri točka“, ističe on.

Ističu kako je jedna od njihovih težnji jedna vrsta old school priče, kada su mladići sami sređivali automobile uz ono što su mogli da pronađu ili priušte, te dodaju kako danas većina mladih u tim slučajevima radije plati servisu da taj posao odradi umjesto njih.

U klubu su svjesni da je zbog svih okolnosti koje nas okružuju jako teško naći podršku za restauraciju ili sređivanje soptvenog automobila, ali upravo to je ono čemu teže. Želja im je da svakom ko voli automobile na taj način i ko to želi, omoguće da neuporedivo lakše uplovi u taj svijet. Cilj je da sa svih strana daju podršku, od davanja savjeta i ideja, tehničke podrške, nabavke dijelova koje je kako sam ističe nekad i nemoguće nabaviti, nabavke samih automobila do konkretnih pregovora pri kupovini.


„Razvijanjem kluba trudimo se da imamo sve kapacitete koji su potrebni da bi se na ovaj način radilo. Dakle sva moguća podrška nekome da otvari ono što mu se činilo nemoguće. Ali uz tu energiju i to iskustvo i volju te uloženo vrijeme, uopšte nije nemoguće živjeti takav život.“

Da bi neko postao član kluba, potrebna je isključivo ljubav. Nisu svi u klubu toliki poznavaoci i iskusni mehaničari. Bitno je samo da se voli, ne nužno na isti način. Kvalitet je dodaje, važniji od kvantiteta, odnosno ljudski faktor. To je jedan od razloga iz kojeg ne idu u širinu i veliki broj članova. Glavni moto Garaže je da je priča potpuno neprofitno orijentisana odnosno da ih pokreće čista ljubav, entuzijazam i iskustvo.

1 Comment

Ostavite komentar